уторак, 24. јануар 2017.

Dosla dobrodosla!: Sviranje nije pozdrav!

2005 decembra, ulazim kolima u Srbiju. Prvo sto vidim je starac na biciklu na sred autoput. Kamioni bez svetlo. Prodjemo pored Beograd i svi sviraju. Pitam muzu zasto toliko sviraju ovde? On kaze; tako se ovde pozdravljaju. Vozimo dalje i na sve strane se pozdravljaju samnom. Ja ih masem i veselo se smejem. Bas lepo! Osecam se bas dobrodoslo. Stizemo u Nis. Odmah u sup da se prijavim kao stranac. "Zasto ste dosli?" Ja sam dosla da zivim ovde. " "Na koliko dugo?" Na zauvek kazem ja. " Vi niste normalni!" Lep pocetak se ja mislim. Policajac mi kaze da nisam normalna. Stizemo kuci, hladno je i moram da zalozim. Muz otisao da sredi papire. Nemam sitno drvo i odlucim da zapalim cackalice.. mislim se sitno drvo... pa ubacim veliko i ugasi se. Gledam kroz prozor, blato. Parkiran jedan kamion bez tockove...tuga. Gde sam ja dosla..