уторак, 17. јануар 2017.

Skafander

Kada sam resila da se selimo u Srbiju imala sam 3 zahteve. 1. Zivimo sami, nikako u istu kucu sa svekar i svekrvu. 2. Da imam sta da radim (otvorimo nesto). 3. Ako nam ne ide da se vracamo bez svadje. E sada ziveli smo sami.... tada. (Dodjemo do tu temu u drugi blog). Otvorili smo radnju. Ja i moja jetrva smo otvorili sve za 199 din. Tada veliki hit. Prodajes gardarobu po razne cene koju se zavrsi na 99. 199, 299, 399 itd. Nikako okrugle cene. U pocetak smo radili zajedno. Da se uhodam. Posle 2 nedelje sam kao dogovoreno pocela sama da radim. Prvi problem je bilo da stignem do posao. Do sada sam sve isla kolima sa jetrvom. Krenem peske i stignem do pesacki prelaz. Cekam zeleno da se upali. Evo zeleneo! krenem da hodam, eto sa desne strane idu automobili. Ja se vracam na mesto. Cekam da prodju kola. Eeee opet crveno! Kod mene u Holandiju kada je zeleno onda nema potrebe da gledam da li ide od negde neki auto. Napokon posle pola sat stizem na posao. Inace je udaljenost 5 min. Stojem u radnju i naidju musterije." Imate li ove pantalone u teget boju?" Pojma nemam sta je teget...sada glupo mi je da kazem.."Pa pogledajte slobodno". Snasla sam se mislim se. Dodje druga musterija. Romkinja jedna i kaze: " Sine jao zaboravila sam pare da ponesem, dal nije problem sutra da platim?" Moja jetrva rekla da obavezno dajemo na pocek, tako da pristajem. "Vazi obavezno sutra dolazim da platim!" Tako prodje dan i odlicno mi islo. Pitaju me babe iz koje sam selo, jer pricam sa isti naglasak kao oni. Kazem da sam iz Holandiju i svi se slazu da je dobro sto sam dosla u Nis a ne u Beograd. Zadnje musterija, ulazi covek i ostane kod vrata."Izvinite da li imate skafander?" Ufff sta je sada skafander???? Gledam oko sebe, za sve sto vidim znam naziv, dzemperi, duks, pantalone, gace, majce... eeee to je sigurno skafander i ugledam u policu sa ves, Odem i uzmem to sto sam mislila da je skafander i srecno kazem "Imam!" Covek me gleda i kaze;" Tesko ce me to pomogne na skijanje, to su zabice!" Sve u svemu sam se polako naucila. Posle neko vreme sam vidila da je ipak bolje da se ne daje na recku. I kada sam sama otvorila bizuteriju onda sam polako i naucila mentalitet i jezik. Neke reci sam pogresno izgovorila i pravilo smesne situacije. Naprimer rec: kaciga sam mislila da se kaze: kacigla. Kao kad padnes ides ka ciglu. Onda Cecinu pesmu" Prljavo, prljavo... ja cujem "Prejebotine bog.. neznam tako mi zvucilo.. i pevam naglas u radnju. Tako ih bilo stotine reci.. Sada i dan danas uzivam u razgovor sa musterije.