четвртак, 6. април 2017.

Za nedaj boze .... zdravstvo deo 2

Lezim u bolnicu, klima nema, 30 stepeni napolje. Zene u moju sobu su uglavnom starije. Ne osecam nista, kao neko dugme da sam pritisnula. Prizivljavanje. Samo mi se motaju reci po glavu od pre par meseci kad niko nije znao da ce da bude opasno. Kad sam pitala dr da li trebam da vadim jajnike. On mi rece:" znas kad se salje prase na klanje?". Tad se vade organe.. ". Zvucilo je kao sala.. sada se mislim:" Dal sam ja pred klanje?"

Uslovi su uzas ali su osoblje mnogo fini. Svi me tesu stalno. Moj dr je na odmoru ali obidjaju me druge lekari, svi strucni ali bih po meni trebali da idu na kurs:"Kako razgovarati sa pacijenti". U Holandiju su mnogo drugacije sto se toga tice. Ali to cete da cujete kasnije. 2 zene umreli tamo dok sam lezala, opet ne razmisljam na tu temu. Prezivljavam. Imam rez od pupka pa do skroz dole, pa onda jos 2 reza vodoravno od carski rez.. pogledam se i osecam se kao da imam rajfesljus. Posle 2 dana polako ustanem, oci me prate, tacno znam sta misle.. toliko mlada. Pored mene moja nova drugarica iz Bora. Stisne mi za ruku kad mi bude tesko. "Ajde Natascha mozes ti to, sve dok ti je glava na ramena". 

Moj muz mi stalno prica kako trebamo da idemo za Holandiju. "Cekaj rezultate", ja mu kazem. On zna nesto sto ja neznam. Osecam ali sam preslaba da udjem u tu pricu. Posle 7 dana dodjem kuci. Vidim decu i distanciram se od njih. Najverovatnije podsvesno da bi manje patili ako me nece biti. Uzas.  "Ajde kazi mi sada sta znas". On mi kaze:" Sedni, dr je rekao da lici na rak jajnike stadium 3. "To je mnogo lose, u Holandiju su mnogo naprednije sa lekovima i sve sam sredio zajedno sa tvojom sestru." "Imas zakazeno 17 jul kod jedan onkolog koj vec 30 god radi istrazivanje bas za rak na jajnike". "Zivecemo kod tvoje sestre." Koliko dugo treba toliko ce budemo. Spakuj zimsku gardarobu!" "Pa sta kaze patologija??" Pitam ja. "Pa oni kazu da lici na to, jedino postoje mala sansa da je borderline tumor ali to je mnogo mala verovatnocu. Moramo da se borimo." Uffff neznam opet zasto, ne verujem. "Pa cekaj onda mi treba perika, a u Holandiju kostaju preko 1000 evra. Bolje da ponesem jednu iz Srbije.." Kako mogu da mislim na takve stvari u tom trenutkom neznam. Umedjuvremena stigne meni poruka od jedne zene koja je vidovita. Ona mi pise: "Bice sve ok, greska je u pitanje". Hocu da verujem... motam film nazad... pre nekoliko meseci dosla jedna zena kod moje svekrve na kafu i ajde da mi pogleda u solju. "Ides u inostranstvo, na duze.." imaces probleme sa zdravlje ali ces da pogledas u ikonu i na kraju je kazes uff hvala bogu".  Da li ce da bude upravo?  "Idemo ali hocu da povedem svekrvu, ona mi treba, jeste imam tamo roditelji ali ona zna moju decu najbolje od svih". A ona kao i uvek zlatna pristane i bukvalno za jedan dan se svi pakujemo. Idem na lecenje..samo jos da ponesem rezultat patologiju. Tog dana odemo do crkvu, pogledam i bas tada namestili ikonu sv. Nectarija. Molim se ja.. molim te boze molim da zivim, ne zbog mene, nego zbog moje dece...

Sreda je, zvoni telefon. Muz se javlja..."Molim???" Tisina.... "Trazim nekakav znak u njegove oci.. spusta tel i kaze: "nemogu da verujem, imas borderline tumor". "A sta je to?" "To je redak vrsta tumora koj je deo maligni i deo benigni. To je lutriju medju tumorima!" Sednem. "I sta sada??" Idemo po rezultat i pokusavamo da uzmemo materijal pa da ponesemo u Holandiju. Ako smo vec sve zakazali idemo tamo da nam kazu sta i kako dalje." "Sta ovo znaci??" "Neznam ni ja.. ali pitacemo nad dragi kucni prijatelj onkolog u penziji. "

Potegnemo neke veze i daju mi moj materijal u kovert jedan. Gde to ima, pogledam i vidim u neke plasticne kocke delove od moj tumor. Zovem moj dragi dr ginokolog koj je jos na odmoru. "Dobar dan Natascha ovde izvinjavam se sto vas zovem na moru, dobila sam rezultat borderline, sta da radim sada?" On mi kaze:" To je dobar vest, idite u Holandiju i ponesete sve!". I tako ga ja poslusam. Zbog aviona ne stignem ni da idem na konzilijum u Nis. Razmisljam, tamo ce da mi kazu sta treba.

Sednem prekoputa mog dragog prijatelja dr onkolog. Znam ga od kako zivim u Nis. On mi je bio podrsku u teskoce tokom trudnocu i ovako je jedan izuzetan covek. Om ni pogleda papiri... "dobro... hmmm... dobro... " Digne pogled i pruzi mi ruku,:"Cestitam". Potrebno najverovatnije zastitni hemioterapiju ali idi tamo u Holandiju i javi mi sta je bilo!". Idem, neznam na koliko dugo.. zahvalna za poziciju koji mnogi nemaju. Da mogu da idem i da vidim sta kazu tamo.